Ovogodišnja ekumenska nastojanja održana su od 18-26. siječnja 2014. u: Zagrebu, Osijeku, Hrastinu, Rijeci, Sisku i diljem Hrvatske, a slogan je bio: "Zar je Krist razdijeljen? (1.Kor 1,13). Učestvovale su sljedeće Crkve: Rimokatolička, Pravoslavne (Srpska i Makedonska), Reformirana, Starokatolička, Evangelička, Baptistička, Evanđeosko-pentekostalna. Reformirana Crkva podržava projekt zato što su moderna ekumenska nastojanja (istina sa drugim naglascima) otpočela sredinom 19.st. (1846.) u krugu Crkava reformacije.
Skup u Reformiranoj crkvi Zagreb
Reformirana crkva Zagreb je otvorila i bila domaćin (18.01.2014. 19:00) Ekumenskog bogoštovlja na kojemu su učestvovali predstavnici: Evangeličke Crkvene općine Zagreb, Rimokatoličke Crkve (Zagrebačke nadbiskupije i HBK), Makedonske Pravoslavne Crkve te Hrvatske Starokatoličke Crkve.
U ozračju molitve, i međusobnog uvažavanja nazočni su svjedočili kršćansku trpeljivost te se kroz: biblijski navještaj, molitvu i hvalospjev utvrdili, poticali vjeru i vjernost Bogu.
Biblijski navještaj se je temeljio na zapisima iz: Kol 1, 13-23 te 1. Kor 1,3-13, a vlč. Branimir Bučanović istaknuto je - između ostalog - sljedeće: "Riječ Božja jasno i nedvosmisleno svjedoči o Kristu. On je postao središte Svijeta i centar Svemira.
Došao je na ovaj svijet zato da bi pokazao Božju ljubav prema svima ljudima. Ta ljubav nas povezuje zajedno, na zajedničkoj molitvi, priznavanju i prepoznavanju drugoga, pomalo drugačijega, kršćanina, kao svoga brata.
Prvi kršćani nisu bili jedinstveni u izvanjskom smislu; oni nisu imali jednu i jedinstvenu organizaciju, ali su bili djelom jedne, jedine i nedjeljive Božje - Kristove Crkve!
Reformacijski nauk naučava kako je Kristova; dakle Katolička Crkva postojala od početaka vremena. Dakle i prije nego je u punini obznanjena po Kristu i apostolima. Bog je oduvijek imao ljude sebi odabrane koji su živjeli sa Njim. Ta Crkva postoji i danas! Ona je živa i djelatna u različitim kršćanskim konfesijama i denominacijama. Sve kršćanske Crkve koje svjedoče Krista za svoga Spasitelja djelom su te sveopće (univerzalne) Crkve.
Drago nam je istaknuti tu biblijsku-povijesnu činjenicu. Kao što trebamo uočiti kako su ovi vjernici (Korinćani) zbog svojih privatnih interesa i nerazumijevanja istinitih objava Božjih bili u sukobima.
Često puta se za reformaciju kaže da je 'raskolila' Crkvu. Lako bi se problem riješio kad bi to bila istina. Danas smo iz kanonske povijesti čitali kako su prvi kršćani bili 'raskoljeni' – posvađani!
Jedni su govorili da slijede Pavla, drugi Petra, a treći, zamislite molim vas, Krista!? Kako je moguće biti kršćanin ako se ne slijedi Gospodin Isus Krist. Stoga mi u reformiranoj tradiciji ističemo kako ne slijedimo čovjeka: Calvina, Luthera, Bulingera, Melanconta ili bilo kojeg drugog od velikih reformatora. Oni su Božji sluge, svjedočanstvo Božje na zemlji - ali mi slijedimo Gospodina Isusa Krista!"
Tajnik Povjerenstva za ekumenizam i dijalog Zagrebačke nadbiskupije, vlč. Zvonimir Kurečić, poručio je - između ostalog - sljedeće: "Zbilo se to 5. siječnja prije pedeset godina u Jeruzalemu da su se susreli, po prvi puta nakon razdora (raskola), u Jeruzalemu patrijarh Carigradski, koji je po časti prvi među pravoslavnim patrijarsima, biskupima i vjernicima, zajedno sa papom, rimskim biskupom, koji nije samo rimski biskup, nego biskup Katoličke Crkve kako se je potpisao Pavao VI. na svim dokumentima II. Vatikanskog sabora.
Tu se isto prisjećamo pedeset godina početka toga Sabora. On je po časti, kada se gleda između pravoslavnih i katolika, prvi - rimski biskup, a drugi je carigradski biskup. Taj susret koji je počeo jednim novim ekumenskim zamahom je bio kamen temeljac za sve molitve, druženja, za pisanje knjiga, članaka koji su se dogodili kroz pedeset godina.
Upravo zahvaljujući tom susretu; tri godine kasnije carigradski u Carigradu, a rimski biskup (Pavao VI.) u Rimu međusobno su skinuli prokletstva (ekskomunikacije), i jedan i drugi su protumačili da žele tim činom, jednostavno, iščupati korijene razdora koji su bili službeno proglašeni.
Zato je dobro da se pedeset godina nakon toga čina prisjetimo hrabrosti dvojice prvih biskupa. Jednog sa Zapada, drugog da Istoka da su učinili taj korak!"
Tajnik Hrvatske biskupske konferencije, vlč. Jure Zečević, poručio je - između ostalog - sljedeće: " Ne želim propustiti priliku da čestitam Reformiranoj Crkvi na ovom večerašnjem, prvom, domaćinstvu Svjetskoj molitvenoj osmini za jedinstvo kršćana.
Vjerujem, nadam se, a i molim za to da ovo večeras bude povijesni događaj kada ste se uključili kao peta postaja od onih nekadašnjih četiri i želim da ovu tradiciju koja večeras ima priliku započeti: držite, čuvate, njegujete."
Predstavnik Evangeličke Crkvene općine Zagreb, vlč. Moran Rajković, poručio je - između ostalog - sljedeće: "Svi mi u sebi imamo urođenu osobinu koja je sklona padovima, i mi ljudi ponekad podliježemo pod zadaćama koje su pred nam povjerene sa riječima: 'Ja to jednostavno nisam u stanju učiniti.' Te riječi ponekad mogu biti jednostavan sud o našim vlastitim mogućnostima. No, međutim, strah nije božanska osobina, i on ne smije prebivati ni u nama danas, kao što nije prebivao u svima onima koji su kao naše preteče upalili plamičak, zajedničkom Božjom riječju, u zajedništvu koje nas ne dijeli nego spaja. Božja riječ nas ne dijeli!
Taj plamen danas bukti širom svijeta, oko te iste Riječi oko koje se svi zajedno okupljamo."
Predstavnik Makedonske Pravoslavne Crkve, vlč. Kirko Velinski, poručio je - između ostalog - sljedeće: " Da li ćemo nekad biti jedno - to će svakako biti - jer je to Božji put, to nije ljudski, a i put koji smo odabrali je pravi, a to je sa molitvom. Bez dogovora, pregovora, bez politike."
Predstavnica Hrvatske Starokatoličke Crkve gđa. Branka Lacković poručila je - između ostalog - sljedeće: "Ovi trenutci molitve i čitanja Božje Riječi su prekrasan primjer kako možemo zajedno moliti i dijeliti istu nadu vjere koju nam je ostavio Gospodin Isus.
Svi smo svjesni toga da će nas svijet prepoznati da smo kršćani tj. Kristovi po tome da se vodimo po zapovijedi ljubavi prema čovjeku i Bogu. Neka nam Kristova zapovijed ljubavi bude svjetlo u ovogodišnjoj ekumenskoj molitvenoj osmini."
Zaključnu molitvu predvodio je pastoralni službenik Crkve domaćina: "Svemogući Gospodine Bože, zahvaljujemo zato što si živ i živiš u srcima onih koje si pozvao u svoje Kraljevstvo.
Zahvaljujemo za tvoju milost, dar spasenja, koji nije uvjetovan našim djelima ili odlukama nego isključivo dolazi od tebe po milosti u Kristu Isusu Gospodinu našemu.
Pomozi da ustrajemo na putu spasenja, budemo predani i vjerni tebi i istinama tvoje riječi, da u drugima koji su drugačiji od nas, a slijede tvoj put prepoznajemo svoju braću i na taj način gradimo tvoje Kraljevstvo u našoj domovini.
Molimo te za našu domovinu Hrvatsku, sve njezine građane; da se kriza okonča, a svjetlo istine Evanđelja zasja u srcima mnogih i obasja put kojim ćemo svi mi zajedno ići.
Molimo te da se brak i obitelj kao temeljna ćelija društva: štiti, čuva i zaštiti, a naša domovina ide naprijed. Posebno molimo za duhovno buđenje - probuđenje usnulih srca!
Molimo te, svemogući Gospodine Bože, za sve one koji diljem svijeta pate zbog vjere; koji su ugroženi; čija su prava obespravljena!
Sačuvaj sve koji su tvoji, a nepravdu pobjedi kroz sustav i u sili Duha Svetoga!
To molimo po Kristu Isusu Gospodinu našemu. Amen!"
Skup u Reformiranoj crkvi u Osijeku
Prenosimo vijesti koju je objavila Informativna katolička agencija:
"Molitveni susret drugoga dana Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršćana koja se održava pod geslom 'Zar je Krist razdijeljen?' (1Kor 1,13) upriličen je 19. siječnja u prostorima uz reformiranu kalvinsku crkvu u osječkoj Retfali.
Prisutne je pozdravio pastor Reformirane kršćanske kalvinske Crkve u Hrvatskoj i član Ekumenske koordinacije osječke regije Darko Turšić. Nazočila je Ilona Andel, župnica u Retfali, a molitvu je predvodio Petar Sen, župnik u Hrastinu.
Prisutan je bio i mr. Antun Japundžić, predsjednik Ekumenske koordinacije osječke regije.
Oslanjajući se na ulomak Poslanice Korinćanima, u kojemu Pavao 'posvećenima u Kristu Isusu, pozvanicima, svetima, sa svima što na bilo kojemu mjestu prizivlju ime Isusa Krista, Gospodina našega, njihova i našega' (usp. 1Kor 1, 1-3) želi milost i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista, župnik Sen rekao je:
'Apostol Pavao svojim riječima sakriva sramotu razdijeljenosti koje se trebamo stidjeti i koju trebamo priznati.'
Milost i mir od Boga ono je čime se treba zadovoljiti, naglasio je župnik Sen, treba upoznati Božju milost i zadobiti mir, prihvatiti ga, a u milost vjerovati.
'Nije bitno kako se svećenici odijevaju, kakve dogme se naglašavaju, kakve tradicije se govore, kako nečije crkve izgledaju iznutra i izvana, nego je samo jedna stvar bitna i ona nas u ovoj osmini treba povezivati, a to je nasljedstvo, navještavanje, svjedočenje o našem Spasitelju Isusu Kristu', rekao je Sen, spominjući i činjenicu da nakon ekumenske osmine vrlo malo ostaje od zajedničkih nastojanja.
Izražavajući zadovoljstvo zbog zajedničkog susreta i mogućnosti svjedočenja te važnosti uzajamnog prihvaćanja jedni drugih, župnik je zaključio svoj nagovor pozvavši na zajedničku molitvu sve predstavnike Crkava i crkvenih zajednica.
Izricanjem molitve uključio se župni vikar Rimokatoličke župe Uzvišenja sv. Križa iz osječke Retfale Ivan Stipić.
Svi sudionici zatim su se ujedinili u molitvi Očenaša te je uslijedila prigodna riječ župnice Andel, pastora Evangeličke (luteranske) Crkve u Osijeku Đure Mokrana i predstavnice Baptističke Crkve mr. Ele Magda."
Skup u Grkokatoličkoj katedrali
Novinarka Marija Belošević o skupu (21. siječnja u 19h) ovako je izvjestila:
"Molitveni ekumenski hod nastavljen je u Zagrebu, a sinoć je postaja na tom hodu bila grkokatolička konkatedrala i župna crkva svete braće Ćirila i Metoda.
Akatist Kristu Čovjekoljupcu predvodio je križevački vladika Nikola Kekić, koji je u ovoj prigodi održao i prigodni nagovor.
U duhu svetopisamskog retka „Gle kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti“, rekao je „svi mi poput prvih kršćanskih zajednica što prigrliše vjeru večeras želimo biti jedno srce i jedna duša.
Ovamo ste došli potaknuti Duhom Božjim kojemu smo se danas utekli na početku ovoga bogoslužja.
Ovdje smo zajedno proboravili ovo vrijeme Bogom danom slaveći jedinorođenoga Sina Božjega, i njega, Krista Čovjekoljupca, usrdno zazivali da nas pomiluje jer bezbroj puta sagriješismo i udaljismo se od njega koji je jedini pravi Put, jedina Istina i jedini Život naš“.
Naglasio je, kako je podijeljenost među kršćanima žalosna je činjenica i sablazan za one koji nisu kršćani. No, još je veća sablazan što veliki broj kršćana ne živi prema Božjem Ustavu, to jest prema Deset Božjih zapovijedi.
Poganštvina se uvukla u svakodnevni život mnogih kršćana. Tri stožerne kreposti vjera, nada i ljubav, koje bi trebale biti vodilje za svakoga kršćanina, kao da su zamrle.
Ovo vrijeme u mnogočemu nas podsjeća na biblijska vremena građenja babilonske kule. Mnogima Bog smeta. Sve što je Bog položio u temelje stvaranja prirode i čovjeka moćnici ovoga grešnoga svijeta žele pošto poto izvrnuti i društvo graditi na pijesku, to jest na nekim novim nazovi temeljima.
To je najopasnija bomba koja je u stanju čovječanstvo potpuno uništiti. Zato su potrebni svjesni kršćani i drugi ljudi dobre volje, vođeni Duhom Svetim, da se svim snagama odupru toj đavolskoj sili, upozorio je.
Nastavljajući se na Isusove riječi „Ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat će im Otac moj koji je na nebesima.
Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima“ (Mt 18, 19 – 20), vladika je potaknuo „želimo jednodušno, svjesni da baštinimo nesretnu povijest tijekom koje su se naši duhovni preci podijeli zaiskati u Oca nebeskoga da nam dade snage i volje istinski se obratiti i njegove zapovijedi ljubavi slijediti. Učinimo li to, opet ćemo biti u zajedništvu Boga Oca i Sina i Svetoga Duha, u zajedništvu božanske ljubavi“, jer „upravo k takvom zajedništvu i k takvom jedinstvu moramo svim srcem težiti i ujediniti se u borbi za bolji, Božji svijet“.
U tom duhu vjernike je pozvao da se pridruže molitvi za jedinstvo kršćana, koja se u ovom crkvenom prostoru od 1985. Godine održava svakog prvog četvrtka u mjesecu u 18 sati, jer je potreba u gradu Zagrebu više svijesti o potrebi stalne molitve za crkveno zajedništvo.
Tajnik Sinode Reformirane kršćanske (kalvinske) crkve u Republici Hrvatskoj Branimir Bučanović je temeljem svetopisamskog odlomka na kojem se temelji i ovogodišnje geslo molitvene osmine „Zar je Krist razdijeljen?“ podsjetio kako su kršćani kojima je Pavao uputio te riječi bili iskreni, predani vjernici, no imali su jedan problem.
Naime, svetopisamski tekst nam govori kako su u toj Crkvi neki slijedili Pavla, drugi Apola, treći Kefu, a četvrti Krista.
Tako se u prvoj kršćanskoj Crkvi javlja podjela i želja da se gradi svoj smjer. No, pitanje koje postavlja Pavao „Zar je Krist razdijeljen?“, u čije ime ste kršteni, koga slijedite je upućeno i nama. Je li temelj naše vjere Pavao, Petar, Apolo ili neki drugi čovjek, ili je temelj naše vjere, smjer našega života središte, odredište, uporište naše vjere Gospodin Isus Krist?
Ako je, a vjerujem da jest Isus Krist središte naše vjere, ako je On za nas jedan, jedini i jedinstveni Spasitelj svijeta kako ga opisuje Sveto pismo, onda smo na dobrome putu. Duboko i iskreno želim da nam centar bude Krist, Gospodin Spasitelj da na toj stijeni gradimo svoju vjeru, da njegov put slijedimo, pa ako i pomalo skrenemo da se na taj ispravan, evanđeoski put spasenja vratimo, rekao je Bučanović, te obraćanje vjernicima završio molitvom proroka Jone. "
Završni skup u Zagrebu
Završna ekumenska molitva i Služba riječi održana je 25. siječnja 2014. u katedrali u Zagrebu, a predvodio je kardinal Josip Bozanić.
Nazočni su bili predstavnici sljedećih Crkava: Rimokatoličke, Pravoslavne (Srpske i Makedonske), Reformirane, Evangeličke, Baptističke i Evanđeosko-pentekostalne.
Obraćajući se okupljenima tajnik Sinode Reformirane Crkve u Hrvatskoj poručio je sljedeće:
"Nama je izuzetno velika čast i zadovoljstvo što možemo, tamo gdje je to moguće, graditi mostove. Mostove koji povezuju ljude koji različito misle, malo drugačije vjeruju, ali imaju Krista Isusa za svoga Spasitelja.
Temeljni poticaji ovogodišnjih ekumenskih nastojanja zapisi su Svetoga pisma iz 1. Kor 1,1-17. Ukratko bih želio istaknuti tri poruke koje smo danas, ujedno, čitali i slušali. Treba istaknuti kako je apostol Pavao pod Božjim nadahnućem pisao Riječ Božju. Za nas Biblija nije samo zapis povijesti nego: istinita, vječna i nepromjenjiva Riječ Božja! Ono što je u Svetomu pismu zapisano to je vrhovni autoritet - iznad svih! Tako uči nauk Reformirane Crkve. Stoga u Riječi Božjoj i kroz nju pronalazimo utjehu, osnaženje, reformiranje i duhovno vodstvo u svakodnevnom životu.
Što nam poticajni stihovi žele poručiti? Prvo; u tih sedamnaest redaka petnaestak puta se spominje Gospodin Isus Krist. Možda bi se u brzini čitanja to zanemarilo, no potrebno je istaknuti. Zašto je apostol Pavao htio toliko istaknuti Gospodina Isusa Krista? Na to pitanje odgovor nalazimo u 11-12. retku. Naime u Prvoj kršćanskoj Crkvi koja je uzor, kako u teološkom tako i eklezijalnom smislu, pronalazimo postojanje određenih problema - oni su vidljivi i danas. Apostol Pavao upozorava tu, relativno malu, zajednicu vjernika na jedan veliki problem. Upozorava ih kako slijede sebe ili svoje ljudske uzore. Spominje se kako jedni slijede Pavla, drugi Apolona, treći Kefu-Petra, a četvrti Krista.
Ovi posljednji - sljedbenici Isusa Krista - bili su na pravomu putu! Zbog toga upozorava ali i potiče; neka Krist bude Centar našega života! Jedan, jedini i jedinstveni Spasitelj; ne zato što smo mi to tako odlučili nego naprosto zbog toga što on to jeste! On nas, također, želi upozoriti kako Crkva ne može biti građena na ljudskom temelju, privatnim interesima, ili ljudskim željama. Nego na Isusu Kristu i njegovom - evanđeoskom - nauku. Baš zbog toga su evanđeoske i poruke Svetoga pisma toliko snažna Riječ Božja - poput dinamita - koji dolazi u ljudsko srce i mijenja ga! Kada evanđeoska poruka stvarno zasja u ljudskim srcima ona uvijek mijenja na bolje.
Treću poruku koju ističemo ujedno je centralna evanđeoska porukom. To je poruka Križa! Možda bi se pomislilo na nekakvo drvo, predmet koji bi trebalo štovati ili obožavati. Ne! Čitajući spise apostola Pavla, ali i druge evanđeoske zapise, često puta se spominje križ kao koncept! Svakako da je križ postojao i na tom križu je Gospodin Isus Krist razapet. No, o kojem konceptu križa govorimo?
Govorimo o križu kao središtu kršćanske vjere! Kao odredištu po kojem je, i na kojem je Bog pomirio sebe sa cijelim svijetom. To je radosna vijest! Dobra vijest se sastoji u tomu da je Bog otvorio put svima nama za sebe. Ekumenska nastojanja žele tu, temeljnu, poruku prenijeti svima.
Mi smo ovdje zbog Krista, a ne zbog svojih konfesionalnih specifičnosti. Krist je onaj koji nas ujedinjuje, i Krista trebamo slijediti. Ne kao savršeni, nego kao grješnici spašeni po milosti Božjoj. Kao oni koji promišljamo njegovu riječ i tražimo duhovne poticaje u Svetomu pismu.
Neka te jednostavne ali jasne poruke odzvanjaju u srcima i budu vodilje u životu." Zaključio je molitvom svoj nagovor i poticaj!
Ekumenska nastojanja ove godine obilježavaju 50 godina (1964.po.Kr.) od povijesnog susreta pape i patrijarha Carigrada kojim je započet proces pomirbe između rimokatolika i pravoslavnih; koji su stoljećima (od 1054. po.Kr.) živjeli u netrpeljivosti te međusobnim proklinjanjima (ekskomunikacijama).
