Religija je sustav vjerovanja i prakse čovjeka. Proizlazi iz ljudskog razmišljanja, osjećaja i djelovanja te percepcije nadnaravnog odnosno duhovnog svijeta. Dijeli se na objaviteljske i prirodne. Prve su povezane sa monoteističko judeo-kršćanskom tradicijom, a druge sa čovjekovom špekulacijom onostranoga. Pojam dolazi od riječi «religio» što znači; razmišljanje, obaziranje i dvoumljenje, te podrazumijeva savjesnost s obzirom na ćudoređe, Boga i nadnaravno.
Nakana je članka prezentirati stanje religije, agnosticizma i ateizma u svijetu današnjice, temeljem istraživanja koje je proveo Time i Encyclopedia Britanica. Kako se ne bi izgubili u «šumi brojeva» istaknuti ćemo kako u svijetu današnjice, podaci od sredine 2009, živi 6.828,155,000 ljudi, te ostale brojke i statistike koje pomažu cjelovito pristupiti problemu te dobiti meritorne zaključke.
Religija
Čovjek današnjeg doba je religiozan, jer se 88,6 posto ljudi svijeta takvima smatra. Najveća je religija kršćanstvo s kojim se poistovjećuje 33,2 posto pučanstvo, te ima porast od 1,26 posto. Islam je drugi po veličini i broji 22,3 posto pučanstva, te ima rast od 1,79 posto. Treći je hinduizam sa kojim se poistovjećuje 13,7 posto ljudi svijeta, te ima porast od 1,39 posto. Četvrta je religija budizam koji na svjetskoj razini ima 6,8 posto sljedbenika i tendenciju rasta od 1,05 posto. Ove četiri religije obuhvaćaju 76 posto svjetskog pučanstva, ali postoje na desetci drugih manjih religija među kojima je Kineska pučka religija najveća sa čak 454.579,000 sljedbenika ili 6,7 posto na svjetskoj razini.
Najveća religija svijet je ujedinjena oko nekoliko temeljnih teoloških istina. Svi kršćani svoj nauk temelje na Svetomu pismu te vjeri u Trojstvenog Boga (Oca, Sina i Duha Svetoga). Gospodin Isus Krist je Sin Božji, Spasitelj svijeta, utjelovljeni Bog-čovjek te Posrednik između Boga i čovjeka. Kršćanstvo ima više Crkva koje pružaju posebnost i bogatstvo te podsjećaju na judaističke korijene iz kojih je izašlo. Kršćanska različitost jasno pokazuje odakle je demokratsko društvo crpilo svoje uzore.
Najveća je kršćanska konfesija rimokatoličanstvo, čak se 16,7 posto svjetskog pučanstva identificira sa tom vjerom ili 1.142,604,000 ljudi. U Europi živi 275.506,000 rimokatolika, to je najveća religija sa dugačkom tradicijom i dobro razvijenom strukturom te mehanizmima zaštite svojih prava.
Protestanti ne žele i ne teže centraliziranoj upravi i jednom vođi pa je stoga nekima teško s preciznošću odrediti tko bi sve mogao uči u tu kategoriju. U vrlo širokom i nepreciznom smislu te riječi protestanti su svi oni koji imaju slične teološke poglede na religioznost koja proizlazi iz reformacije 16.st. U preciznijem i točnijem smislu to su oni koji imaju direktno nasljeđe reformacije 16.st. koje je vidljivo u konfesijama. Bez konfesija (formuliranih dokumenta koji izražavaju nauk i praksu) ne može se govoriti o protestantizmu u tradicionalnom smislu te riječi. Sukladno tomu ističemo tri protestantske Crkve: reformirane-prezbiterijance tzv. kalvine, evangelike tzv. luterane i anglikance poznate još i kao episkopalce. Na europskom je kontinentu 94.014,000 pripadnika protestantskih zajednica, a na svjetskoj razini 498.329,000 sa tendencijom rasta 2,73 posto, čak 7,3 posto svjetskog pučanstva nasljeđuje taj religijski identitet.
Pravoslavnih kraćana na svjetskoj razini ima 273.335,000, odnosno 4 posto svjetskog pučanstva pripadnicu su neke od Pravoslavnih Crkava koje imaju porast od 0,38 posto. Najviše je pravoslavnih vjernika u Europi ali postoje velike zajednice i na drugim kontinentima pa je tako u Africi čak 47.284,000 vjernika, a u Sjevernoj Americi puno manje iako se, iz nekog razloga, ona često puta ističe te ih je tamo 7.101,000.
Svih ostalih kršćana koji su organizirani u desetke tisuća zajednica ima 514.044,000. U njih ubrajamo sve zajednice koje se često puta nazivaju denominacije, to su one koje nemaju doktrinarne dokumente koji su poznati kao konfesije i katekizmi. Među njima su većina tzv. protestantskog nasljeđa, u širokom smislu te riječi, te onih koji su povezani sa rimokatoličkom i pravoslavnom tradicijom. Zavisno kako koja i kako gdje, ali na globalnoj razini te zajednice uglavnom imaju lagani porast članstva.
Agnostika na svjetskoj razini ima 9,4 posto, sa tendencijom pada od 0,13 posto. Kod nas se često puta poistovjećuje sa ateizmom što je netočno. Agnosticizam je ideologija koja se prema onostranom postavlja sa skepsom, i nesigurnošću. Budući nadnaravno nije moguće materijalno dokazati, oni koji slijede ovaj svjetonazor, reći će kako nisu sigurni, ali ne negiraju, postojanje nadnaravnog, duhovnog, odnosno Boga.
U tom su smislu agnostici na «razdjelnici puta» u traganju za duhovnim identitetom. Nisu deklarirani vjernici ali se ne bore aktivno i nasilno protiv religije. Možemo zaključiti kako imaju potencijal postati religiozni, ostati na tom putu te krenuti putem ateizma.
Ateizam je ideologija koja negira, odbacuje i obezvrjeđuje religiju. Ateizam je u sklopu totalitarne ideologije na svim razinama stvarao uvjete za segregaciju i progon vjernika bilo koje religije. Samo 2 posto ukupnog pučanstva na svjetskoj razini su ateisti. Uspoređujući s podacima iz 1999. godine, taj je pad daleko veći jer je tada na svjetskoj razini bio 4,3 posto uključujući i zemlje Istočne Europe. Prema trenutnim podacima ateizam ima tendenciju opadanja od 0,07 posto.
Velika većina ljudi današnjice su religiozni, premda taj pojam uključuje različite sustave. Često se koristi demagoška fraza o tomu kakovo je stvarno stanje srca i motivima onih koji su religiozni, pri tome se zaboravlja kako ateisti imaju sumnje, a mnogi ga slijede iz inata, a ne uvjerenja.
Dakako, ateističku ideologiju ne treba brkati sa osobnim stavovima ljudi koji ne prihvaćaju i ne vjeruju u postojanje Boga. To je stvar svake osobe koja se ne obezvrjeđuje i treba je razlikovati od totalitarne ideologije koja je sustavno zatirala vjeru. Potrebno je naglasiti kada su u pitanju osobna uvjerenja kako Boga nema da nije racionalno i logično negirati postojanje nečega u što se ne vjeruje, ili negirati postojanje Boga jer ga se ne može materijalno dokazati. Dakako, postojanje Boga je duhovna istina.
Zaključak je nedvosmislen: religija je sastavni dio čovjeka, njegovo prirodno i normalno stanje. Religioznost je jedno od temeljnih potreba čovjeka.
www.reformator.hr
© Copyright
